|
|
Pejzažna poezija
Da je meni sunce biti, cijeli svijet bih obasjao. Sunce da je meni biti svih bih žarom ogrijao.
Da je meni sunce biti, nigdje ne bi bilo zime. Sunce da je meni biti grijao bih i Eskime.
Da je meni sunce biti plovio bih iznad mora. Sunce da je meni biti, jutru ja bih bio zora.
Da je meni sunce biti svjetlo ja bih svima bio. Sunce da je meni biti, led bih mržnje otopio.
Zaspale su noćas ptice, usnuo je cijeli grad. Utihnuli vjetrovi su, samo šumi vodopad.
Ptice noćas zaspale su, usnuo sam i ja s njima. Ptica pjev me uljuljao, nježna ptičja poezija.
Zaspale su noćas ptice, tiho sniju slatki san. Na granama vitke breze dočekuju novi dan.
Sjajno sunce granulo je, rodio se novi dan, prosulo je zlatne zrake, snenoj noći prekinulo san.
Sunce sjajno popelo se na visoke planine da obasja ravna polja, šume, rijeke i doline.
Sjajno sunce kada grane ono ima silnu moć, ispred sebe stvara dan, za sobom ostavlja noć.
Dok gledam zvjezdano nebo, mjesec kroz prozor mi se smije, zrakama zlatnim milije mi lice, lakše noću da mi se snije.
O mjeseče moj dragi, ti prijatelj si mi u noći. I ja bih tebi pomilovao lice kad do tebe mogao bih doći.
Od zlatne viline kose napravit ću ljestvice do neba, zagrliti mjesec, poigrat se s njime, skinuti zvjezdicu, samo jedna mi treba.
Kad pojavi se sunce iza visokih planina obasjana bit će polja, rijeke, šuma i dolina.
Kad pojavi se sunce otopi će se snijeg, bistri potok poteći će niz maleni brijeg.
U širokom spektru duginih boja krije se velika želja moja.
Duginim bojama obojio bih sve što je crno i sivo da nam uvijek bude veselo i živo.
Želio bih znati gdje se sunce noću krije? Putuje li dalje ili negdje snije?
Krije li se sunce iza visokih gora ili zapalo je u duboka mora.
Ne krije se sunce noću niti nigdje snije, već putuje dalje, istim žarom planet grije.
Jeli ima negdje ljepšega kraja od rodnog mi sela, dragog zavičaja?
Pjevaju li ptice u nekome kraju ka' što poje u mom milom zavičaju?
Od rodnoga kraja dražega mi nema, za njega me veže lijepa uspomena.
Nagnulo se sunce na zapadnu stranu, uskoro će reći zbogom još jednome danu.
Crveni se sunce u daljini toj, primilo ga more u zagrljaj svoj.
Sjajno sunce putovalo nebom cijeli dan, iza gora zaspalo je da odspava san.
Vjetrova je raznih,, raznih ko' i ljudi. Neki od njih dobre su, neki loše ćudi.
Jugo kada puše, on donosi vlažan zrak. Nekada je dobre volje, a olujni loš je znak.
Sjeverni je vjetar hladan, a zove se bura. Naravi je jako loše, po ulici svašta gura.
Zapadni je vjetar tiši, on po moru igra bal. Naravi je vrlo dobre, ime mu je maestral.
Još vjetrova mnogo ima, ne znam im ni ime. Ćudi su im različite, zavisi od klime.  
Pahuljice snježne zabijelile put, snješko Bjelić obuk'o je dugački kaput.
Snješko Bjelić stigao je sa daleka puta, kapa mu od lonca, a nos mrkva žuta.
Ponio je čak i metlu da očisti put, a u džepu iglu, konac da krpa kaput.
Od ugljena crnog snješko oči ima, izgleda mi da će biti duga ova zima.
Kad se sunce pojavilo i svanuo novi dan, otopi se snješko Bjelić
Jedne noći usred zime imao sam čudan san da proljeće stiže i sunčani da je dan.
Sanjao sam da je vani procvjetalo prvo cvijeće, snijeg da više neću gazit, pun sam bio sreće.
A kad sam se probudio to je bio lažan san, puhao je hladan vjetar, svanuo je snježan dan.
Sa planine vjetar donio je snijeg, prekrio je put, zabijelio brijeg.
Kamo god da kreneš snijeg je opet tu. Krajolik je krasan k'o u nekom snu.
Prosulo je sunce zrake, blistaju se rosne kapi. Žuti jaglac procvjetao pa se polje zlati.
Padala je kiša, smočila je miša i šarenu kravicu što je pasla travicu.
Bistri potok u dolini lagano žubori, a na vrbu leptir slijeće krila da odmori.
Prosulo je sunce zrake na mirisni žuti cvijet, zujanje se neko čuje, to vrijednih je pčela let.
Procvjetao žuti jaglac, na vjetru se njiše. Zlatna polja prekrivena, krajolik miriše.
Kada stigne jesen, list kad bude žut, spremit će se laste na daleki put.
Hladan vjetar sa sjevera umiva mi lice, u potkrovlju moje kuće skupljaju se ptice.
Vjetar hladan donio je sa sjevera snijeg, prekrio je polja, doline i brijeg.
Sa sjevera hladan vjetar poručuje glasno svima: ne idite van iz kuće, zima oštra zube ima.
Zima ova bit će duga donio je vjetar glas, pokraj tople peći naći ćete spas.
Grmi, sijeva, pada kiša smočila je poljskog miša. Pada kiša, voda curi. kao da se nekud žuri.
Kiša pada, bit će struje, jer oblaci kišni bruje. Pada kiša, baš je prava, zeleni se mlada trava.
Kiša pada sve se bljeska, propupala mlada ljeska. Propupat će još i više kada padnu druge kiše.
Procvjetat te još i cvijeće nakon kiše u proljeće. Raduje se zemlja kiši, kiša zemlji, sve miriši.
Pada kiša, čista, čedna, čekala je zemlja žedna. Kiša pada, bježe ptice,
oprala je gradu lice.
Javile se kišne gliste, ulice su gradske čiste. Javilo se sunce sjajno, sve čisto, lijepo, bajno.
Rascvjetani badem na vjetru se njiše, vrijedna pčela doletjela nektar da mu siše.
Osuo se cvijetom bijelim, bijelim kao snijeg, laticama zabijelio dolinu i brijeg.
Prostire se miris na četiri strane iz cvjetova bijelih što mu krasi grane.
Baš je čudna ova bura, amo tamo nešto gura.
Gura kante po ulici, nije dobra ni na slici.
Baš je jaka, baš je hrabra. Iz korijena čupa stabla.
Ispred sebe lomi plotove od pruća. Često puta digne krovove sa kuća.
Kida žice, barke valja, uvijek čini što ne valja.
Suh i hladan to je vjetar. Ne možeš mu nekad
Svanulo je proljetno jutro. Ljubičice procvjetale su plave.
Kad pojavilo se sunce promolile su male glave, skrivene u vlatima trave.
Na livadi rosnoj ivančica cvjeta bijela, pored bistra potočića iznad malog sela.
Ispod vitkog bijelog graba procvjetala visibaba.
Pognula je malu glavu u zelenu rosnu travu.
Pahuljice snježne lete, radosno je svako dijete. Raduju se prvom snijegu, snježnoj stazi, bijelom brijegu.
Radosti su stigle mnoge, hajde djeco svi na noge! Požurite svi na skije, niz brijeg snježni tko će prije
Zasjalo je sunce, otapa se snijeg. Vjesnici su proljeća ukrasili brijeg.
Procvjetao jaglac, narcis i šafran čim je osvanuo prvi sunčan dan.
Ljubičice male podigle su glave. U sunčanom jutru livade se plave.
Na visokom brijegu u dubokom snijegu procvjetao narcis žut odjeven u bijeli skut.
Na cvijet žuti pčela slijeće, vjesnici se prvi bude, stiglo je proljeće.
Na nebu večeras mladi mjesec sja, a sinoć bilo ga nije. Gdje li se on noću krije.
Mjeseca pitao sam gdje se sinoć krio? Zašto nije svijetlio kad put mračan je bio?
Mladi mjesec odgovara: "Od nikog se nisam krio jer se sinoć još nisam ni rodio".
U daljini tutnji, sijeva, olujna se kiša sprema. Olujne su stigle kiše, loše nam se vrijeme piše.
Kiša pada, mokra stijena, stepenica kiša nema. Pada lišće, jer se žuti, odnio ga vjetar ljuti.
Sa neba je pala zvijezda, sa drveća ptičja gnijezda. Dunja pala sa ormara, a sa lista bubamara.
Staklo pada sa prozora, valjda tako biti mora. Kakav je to ružan prizor, kada padne televizor.
Sve opada, sve se trese. evo pale i zavjese. Kiša pada, strijele, stijene,
samo nisu pale cijene.
|
|||||
|
Stranice obnovljene
21.06.2013 |
|||||||
|
|